Präsens (sadašnje vrijeme)
ich
lebe – ja živim
du
lebst – ti živiš
er
lebt – on živi
sie
lebt – ona živi
es
lebt – ono živi
wir
leben – mi živimo
ihr
lebt – vi živite
sie
leben – oni žive
sie
leben – one žive
sie
leben – ona žive
Sie
leben – Vi živite (formalno obraćanje)
Perfekt (prošlo vrijeme)
ich
habe gelebt – ja sam živio/živjela
du
hast gelebt – ti si živio/živjela
er
hat gelebt – on je živio
sie
hat gelebt – ona je živjela
es
hat gelebt – ono je živjelo
wir
haben gelebt – mi smo živjeli
ihr
habt gelebt – vi ste živjeli
sie
haben gelebt – oni su živjeli
sie
haben gelebt – one su živjele
sie
haben gelebt – ona su živjela
Sie
haben gelebt – Vi ste živjeli (formalno obraćanje)
Futur I (buduće vrijeme)
ich werde leben –
ja ću živjeti
du wirst leben –
ti ćeš živjeti
er wird leben –
on će živjeti
sie wird leben –
ona će živjeti
es wird leben –
ono će živjeti
wir werden leben
– mi ćemo živjeti
ihr werdet leben
– vi ćete živjeti
sie werden leben
– oni će živjeti
sie werden leben
– one će živjeti
sie werden leben
– ona će živjeti
Sie werden leben
– Vi ćete živjeti (formalno obraćanje)
Formalno "Sie"
(Vi):
Ovaj oblik se
koristi kao formalni način obraćanja jednoj osobi ili više njih s poštovanjem,
posebno u poslovnim situacijama, prema starijim osobama ili kada ne poznajete
osobu s kojom razgovarate.
Uvijek se piše
velikim početnim slovom "S", bez obzira gdje se nalazi u rečenici.
Na primjer: "Sprechen Sie Deutsch?" (Govorite li njemački? – formalno).
Neformalno "sie"
(oni, one, ona):
Ovaj oblik se
koristi za upućivanje na grupu ljudi ili stvari, u smislu "oni", "one", ili "ona".
Piše se malim slovom "s", osim na početku
rečenice ili u citatima. Na primjer:
"sie
gehen" znači "oni
idu" kada se odnosi na grupu ljudi.
NAPOMENA
Mi koristimo tri osnovna vremenska oblika glagola – sadašnjost, prošlost i budućnost. U
njemačkom jeziku, osim sadašnjeg vremena (Präsens), postoje različiti
oblici prošlog vremena, uključujući Perfekt i Präteritum, te buduće vrijeme (Futur).
Präteritum (Prošlo vrijeme): Ovo vrijeme se koristi za
izražavanje događaja koji su se dogodili i završili u prošlosti, često u
pisanom jeziku.
Plusquamperfekt (Prijevremeno
prošlo vrijeme): Opisuje radnje koje su se dogodile prije nekog drugog
događaja u prošlosti.
Futur
II (Buduće
vrijeme II): Koristi se za izražavanje pretpostavke da će radnja biti
završena u nekom trenutku u budućnosti.
Ovo čini ukupno
šest glagolskih vremena u njemačkom jeziku.
Kada se bavimo konjugacijom njemačkih glagolskih vremena,
važno je imati na umu da doslovni prijevodi često ne prenose puno značenje ili
kontekst originalne fraze. Stoga je bitno razumjeti funkciju i upotrebu svakog
vremena unutar njemačkog jezika kako bi se tačno prevelo značenje. Zbog toga se
ovdje fokusiramo prvenstveno na osnovnu konjugaciju glagola – sadašnjost, prošlost i budućnost,
izostavljajući naprednija vremena, jer se ona uče na višem nivou i zahtijevaju
posebnu pažnju, posebno prilikom prevođenja.
Za početnike u učenju njemačkog jezika, fokusiranje na
osnovna vremena pruža čvrstu osnovu za kasnije usvajanje složenijih gramatičkih
struktura. Sadašnje, prošlo i buduće vrijeme su osnova za osnovnu komunikaciju i ključna su za
svakodnevnu upotrebu jezika. Dok se Präteritum, Plusquamperfekt i Futur II često
koriste u složenijim pismenim tekstovima i formalnijim razgovorima, osnovna
vremena su stalno prisutna u uobičajenoj komunikaciji. Razumijevanje i
korištenje ovih osnovnih vremena omogućava učenicima brzo stjecanje sposobnosti
izražavanja osnovnih ideja i potreba.
Učenje njemačkih glagolskih vremena je postupan proces.
Početak s osnovnim vremenima sadašnjosti,
prošlosti i budućnosti postavlja temelje za uspješno i učinkovito usvajanje
jezika, pripremajući učenike za složenije aspekte njemačke gramatike koji
dolaze s naprednijim studijem.
