Präsens (sadašnje vrijeme)
ich
sitze – ja sjedim
du
sitzt – ti sjediš
er
sitzt – on sjedi
sie
sitzt – ona sjedi
es
sitzt – ono sjedi
wir
sitzen – mi sjedimo
ihr
sitzt – vi sjedite
sie
sitzen – oni sjede
sie
sitzen – one sjede
sie
sitzen – ona sjede
Sie
sitzen – Vi sjedite (formalno obraćanje)
Perfekt (prošlo vrijeme)
ich
habe gesessen – ja sam sjedio/sjedila
du
hast gesessen – ti si sjedio/sjedila
er
hat gesessen – on je sjedio
sie
hat gesessen – ona je sjedila
es
hat gesessen – ono je sjedilo
wir
haben gesessen – mi smo sjedili
ihr
habt gesessen – vi ste sjedili
sie
haben gesessen – oni su sjedili
sie
haben gesessen – one su sjedile
sie
haben gesessen – ona su sjedila
Sie
haben gesessen – Vi ste sjedili (formalno obraćanje)
Futur I (buduće vrijeme)
ich
werde sitzen – ja ću sjediti
du
wirst sitzen – ti ćeš sjediti
er
wird sitzen – on će sjediti
sie
wird sitzen – ona će sjediti
es
wird sitzen – ono će sjediti
wir
werden sitzen – mi ćemo sjediti
ihr
werdet sitzen – vi ćete sjediti
sie
werden sitzen – oni će sjediti
sie
werden sitzen – one će sjediti
sie
werden sitzen – ona će sjediti
Sie
werden sitzen – Vi ćete sjediti (formalno obraćanje)
Formalno "Sie"
(Vi):
Ovaj oblik se
koristi kao formalni način obraćanja jednoj osobi ili više njih s poštovanjem,
posebno u poslovnim situacijama, prema starijim osobama ili kada ne poznajete
osobu s kojom razgovarate.
Uvijek se piše
velikim početnim slovom "S", bez obzira gdje se nalazi u rečenici.
Na primjer: "Sprechen Sie Deutsch?" (Govorite li njemački? – formalno).
Neformalno "sie"
(oni, one, ona):
Ovaj oblik se
koristi za upućivanje na grupu ljudi ili stvari, u smislu "oni", "one", ili "ona".
Piše se malim slovom "s", osim na početku
rečenice ili u citatima. Na primjer:
"sie
gehen" znači "oni
idu" kada se odnosi na grupu ljudi.
NAPOMENA
Mi koristimo tri osnovna vremenska oblika glagola – sadašnjost, prošlost i budućnost. U
njemačkom jeziku, osim sadašnjeg vremena (Präsens), postoje različiti
oblici prošlog vremena, uključujući Perfekt i Präteritum, te buduće vrijeme (Futur).
Präteritum (Prošlo vrijeme): Ovo vrijeme se koristi za
izražavanje događaja koji su se dogodili i završili u prošlosti, često u
pisanom jeziku.
Plusquamperfekt (Prijevremeno
prošlo vrijeme): Opisuje radnje koje su se dogodile prije nekog drugog
događaja u prošlosti.
Futur
II (Buduće
vrijeme II): Koristi se za izražavanje pretpostavke da će radnja biti
završena u nekom trenutku u budućnosti.
Ovo čini ukupno
šest glagolskih vremena u njemačkom jeziku.
Kada se bavimo konjugacijom njemačkih glagolskih vremena,
važno je imati na umu da doslovni prijevodi često ne prenose puno značenje ili
kontekst originalne fraze. Stoga je bitno razumjeti funkciju i upotrebu svakog
vremena unutar njemačkog jezika kako bi se tačno prevelo značenje. Zbog toga se
ovdje fokusiramo prvenstveno na osnovnu konjugaciju glagola – sadašnjost, prošlost i budućnost,
izostavljajući naprednija vremena, jer se ona uče na višem nivou i zahtijevaju
posebnu pažnju, posebno prilikom prevođenja.
Za početnike u učenju njemačkog jezika, fokusiranje na
osnovna vremena pruža čvrstu osnovu za kasnije usvajanje složenijih gramatičkih
struktura. Sadašnje, prošlo i buduće vrijeme su osnova za osnovnu komunikaciju i ključna su za
svakodnevnu upotrebu jezika. Dok se Präteritum, Plusquamperfekt i Futur II često
koriste u složenijim pismenim tekstovima i formalnijim razgovorima, osnovna
vremena su stalno prisutna u uobičajenoj komunikaciji. Razumijevanje i
korištenje ovih osnovnih vremena omogućava učenicima brzo stjecanje sposobnosti
izražavanja osnovnih ideja i potreba.
Učenje njemačkih glagolskih vremena je postupan proces.
Početak s osnovnim vremenima sadašnjosti,
prošlosti i budućnosti postavlja temelje za uspješno i učinkovito usvajanje
jezika, pripremajući učenike za složenije aspekte njemačke gramatike koji
dolaze s naprednijim studijem.
